U Grčku uvek idemo zbog mora i lepih plaža ali ovde ima i drugih mesta gde vredi otići.

Videli smo nekoliko reportaža o neobičnim planinskim selima u Zagori, na severozapadu Grčke, sa lepim vidicima i bajkovitim mostovima. Mnoge kamene kuće su renovirane, pretvorene u pansione ili vikendice a povezuju ih dobri putevi.
Planinski vrhovi od skoro 2500m, kanjoni duboki preko 1000m, brze reke, stotinak starih kamenih mostova, svež planinski vazduh …
Morali smo to da vidimo i doživimo!
Ioanina ili Janjina

Polazna stanica je Ioanina, nama sa desne strane na putu za Krf, Pargu ili Lefkadu, 80 km pre Igumenice. Prijatan gradić pored velikog jezera sa puno lepih kafica. Ima i dobro očuvanu tvrdjavu koju je prvi gradio još Justinijan.

Na planini nema prodavnica pa ovde punimo kolica u samoposluzi.
Kod mesta Metamorfosi, odvaja se put za dva pravca. Pravo ćemo kasnije ići za Papigo a sad skrećemo desno. Ubrzo se levo odvaja put za Monodendri ali mi idemo desno za Koukoli. Cilj nam je Beloi vidikovac i nekoliko mostova.
Vikos Kanjon
Predeo presecaju kanjoni i duboke doline tako da ove raskrsnice odredjuju na koju planinu i koju stranu kanjona ćemo otići. Kanjon Vikos je dug 32km, dubok i do 1300m a mestimično vrlo uzak zbog čega je dospeo u Ginisovu knjigu rekorda. Na obodima ima nekoliko zanimljivih i vrlo posećenih vidikovaca: Vikos, Beloi i Oksia.
Kroz kanjon prolazi uredjena staza duga 12km Obično se polazi iz Monodenrija a izlazi kod sela Vikos. U letnjem periodu reka presušuje tako da se možete osvežiti tek na kraju gde su izvori.

Ovde nije dovoljno gledati u običnu mapu jer naizgled bliske tacke mogu biti razdvojene dubokim dolinama ili strmim usponima. Potreban je 3D prikaz ili topografska karta da bi se razumeo teren.
Koukoli 850m
Zaustavljamo se kod ovog lepog mosta. Na informativnoj tabli pise da se zove Kokoris, Nažalost reka je presusila. Kazu da treba doći u rano prolece za lepše snimke.

Kroz Koukoli se ne može kolima ali je zanimljivo da se nalazi izmedju dva asfaltna puta pa se može prići iz dva pravca. Kod oba ulaza ima parking.

Istočni deo je malo življi. Tu su crkva i kafana a ujutru smo naišli na kombi pekaru koja nas je obradovala svežim pecivom.
Iznajmili smo kuću sa ogromnom terasom, na zapadnom ulazu. Malo prevelika za nas dvoje, ali jedina koja je bila blizu parkinga a nismo želeli da kotrljamo kofere po kaldrmi.

Ujutru smo obišli mesto. Zanimljive su nam česme kojih ima svuda. Očigledno da je to bilo mesto okupljanja meštana, pokrivene su a često imaju kamene klupe.
Vidimo gde polaze pešačke staze prema mestu Kipi i jednom mostu. Ima ovde mnogo staza za šetnju ali treba doći pre letnjih vrućina.

Zagorohorija ima 46 sela.
Ulice su kaldrmisane i često strme. U centru je uvek trg sa crkvom i platanima. Na ulazu u selo obično ima veći parking jer se uskim i strmim kamenim ulicama ne moze ići autom.
Smeštaj: uglavnom mali pansioni sa dobrim doručkom.
Putevi su dobri, asfaltni, sa puno krivina ali dovoljno široki.
Vradeto stepenice – ka vidikovcu Beloi
Ove stepenice, Vradeto steps, su jedna od atrakcija Zagorohorija.

Išli smo kolima nekoliko kilometara do mesta Kapesovo, tu parkirali pored puta i uputili se peške stazom nizbrdo. Usput nailazimo na table sa informacijama ali markacija nije potrebna jer je ocigledno da put ide ka mostu a odatle velike stepenice uzbrdo.

To je vekovima bio jedini put za ljude i tovarne zivotinje do sela Vradeto. Ukupno 1100 stepenica, 39 okuka, 250m visinske razlike. Do 1970ih godina ovo je bio jedini prilaz jer su tek tada počeli da prave moderni put.

Sreća da nije bila prevelika vrućina. Olaksava to što su vidici očaravajuci pa stajemo da slikamo na svakoj krivini.
Pogledajte i naš Video sa ove staze na Youtubu
Vradeto 1340m
Na vrhu je tabla: jos 5 min do Vradeta. Sad je to lep putić kroz zelenilo i cveće.
Ulazak u selo je širokim kamenim putem. Prvo na šta nailazimo je kafana u senci platana i crkva odmah pored. Naravno, i javna cesma. Tu pravimo veću pauzu. Uzimamo i domaće kolače sa pomorandžama.
Dovde moze i dobrim asfaltnim putem, naokolo preko brda, ali ovako je bilo lepše. (U povratku smo se malo pokajali jer je silazak niz preko 1000 stepenika ispao bolan za naše noge i kolena.)
Otkud toliko naselja u vrlo nepristupačnim planinskim predelima?
Mnoga mesta postoje još od vremena Vizantije a u vreme Turaka su im plaćali za svoju slobodu. Bili su dobri zanatlije i trgovci, putovali su po celom Balkanu. Oni koji se obogate bi nešto izgradili u svom kraju, crkve, škole, a često novi most jer je komunikacija bila važna. Mostovi bi dobijali ime po svom graditelju.
Mnogi toponimi su slovenskog porekla. Ovaj kraj ima vrlo bogatu i zanimljivu istoriju koju vredi pročitati.
Beloi vidikovac
Posle crkve sa leve strane počinje staza, lepo obeležena. Većim delom je ravna, ide po lepoj visoravni, po cvetnim livadama i kroz zanimljive kamene oblike.

Ubrzo se otvaraju vidici. Skrećemo sa staze, na ovaj nezvanični vidikovac. Prilično je opasno jer nas vuče da pridjemo što bliže da vidimo šta ima dole.

Kratko se ide zanimljivom stazom izmedju stena a onda se pojavljuje uredjeni vidikovac. Trebalo je oko 40 min hoda ail i puno slikanja.

Mostovi
Kažu da je sačuvano skoro 150 mostova ali mi obilazimo samo nekoliko. Sledećeg dana silazimo iz našeg sela, idemo prema mestu Kipi (Kipoi). Ovde obilazimo dva prelepa mosta:

Pravo naprad je glavni put i moderni most odakle smo došli, a uz ovu reku ide stari put i dalje do još jednog mosta. Uzbrdo se može peške nazad u Koukoli.

Plakida je najpopularniji, ima lepo uredjen prilaz i parking i tu je bilo dosta posetilaca, čak su se neki brčkali u plitkoj vodi.

Pravimo kraću pauzu u podnožju mesta Kipi.
Sledeći put ćemo ostati više dana.
Vraćamo se do Metamorfosi raskrsnice. Desno se ide za Aristi, Papigo i Vikos a levo nazad za Janjinu i autoput.

Papigo
Ovde smo snimili naslovnu slika. Veliki i mali Papigo su vrlo popularni i posećeni ali o tome u drugom delu.
Za sada možete pogledati naš video na Youtubu.